NAŠ POZIV
Unutar granica Europske unije, i prije pandemije, 23 milijuna djece bilo je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Financijske poteškoće europskih obitelji u ovom razdoblju, kao i poremećaji u pružanju usluga obrazovanja i skrbi, dodatno su otežali situaciju koja je već bila zabrinjavajuća. Ograničenja uvedena zbog pandemije, a u cilju očuvanja javnog zdravlja, mnogima su otežala nastavak obrazovanja, a neka su djeca potpuno napustila školovanje. Nemogućnost druženja s vršnjacima utjecala je na mentalno zdravlje djece. Posljedice su u velikoj mjeri različite ovisno o socioekonomskom položaju, a došlo je i do pogoršanja siromaštva.
Utjecaj pandemije na nejednakost kod djece neujednačen je i zabrinjavajući. Stoga pozivamo europske institucije da ponovno ulože napore u cilju uspostave unije djece – unije koja svakom djetetu jamči jednake mogućnosti – te da brzo djeluju u pogledu provedbe jamstva za djecu i instrumenta Next Generation EU, koji bi doista bio u službi sljedećih generacija Europe.
Nema sumnje da je krhkost Europe rezultat povećanih nejednakosti i dugotrajnog potkopavanja sustava socijalne skrbi, zbog čega je naše društvo osjetljivije na gospodarske, ekološke i, kao što smo vidjeli, zdravstvene krize.
Naša su djeca ključna za izgradnju pravednijih i održivijih društava. Brojni dokazi pokazuju da se nejednakosti u životnim mogućnostima stvaraju već u ranim godinama života i uglavnom se prenose generacijama. Trenutačno mnoge obitelji s malom djecom ne primaju odgovarajuću potporu, a samo je polovina država članica EU-a ostvarila cilj EU-a da 33 % djece mlađe od tri godine ima pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju.
Podaci EUROSTAT-a bili bi zabrinjavajući čak i bez posljedica pandemije COVID-a 19. U devet zemalja manje od petine djece ima pristup takvoj skrbi i u tim slučajevima obično je riječ o djeci iz imućnijih kućanstava. Zaista je zabrinjavajuće da je stopa korištenja usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja mnogo niža među djecom iz obitelji u nepovoljnom položaju, djecom s posebnim potrebama, kućanstvima s niskim primanjima i osobama koje žive u ruralnim i udaljenim područjima.
U nekim zemljama manje od 20 % te djece sudjeluje u bilo kojoj vrsti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u usporedbi s više od 70 % djece iz kućanstava s najvišim dohotkom. U studiji koju je provela zaklada FEPS s partnerima utvrđeno je da djeca u dobi od 0 do 3 godine, koja su po socioekonomskom položaju iz najniže skupine od 40 % stanovništva, imaju oko 15 % veću vjerojatnost da će kao tinejdžeri postići prosječne rezultate ako imaju pristup skrbi za djecu u dobi od 1 ili 2 godine. U studiji se ističe da odredbe o socijalnoj skrbi svakako utječu na obrazovne rezultate djece u budućnosti. Na primjer, ako je stopa zaposlenosti žena iznad prosjeka EU-a i ako oba roditelja imaju pravo na roditeljski dopust, djeca iz kućanstava u nepovoljnom položaju mogu lakše postići dobre obrazovne rezultate.
To upućuje na to da, ako ne pružimo kvalitetne i uključive usluge, rani i predškolski odgoj i obrazovanje u Europi i dalje će služiti tome da djeca iz imućnijih kućanstava ostvare svoj puni potencijal, umjesto da bude sredstvo za smanjenje nejednakosti i iskorjenjivanje socijalne isključenosti.
Kao zastupnici progresivnih ideja pozivamo na sustavnu preobrazbu: kraj ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kao usluge koja se temelji na potražnji i početak doba u kojem je ona pravo svakog djeteta. Pravno i socijalno pravo zajamčeno europskim pravom.
EU ima kapacitet za inovativne mjere politike i političku snagu da omogući ulazak u novo doba potpore i razvoja za svu europsku djecu te da se uhvati ukoštac s toliko ukorijenjenom nejednakošću. U tu svrhu, kao progresivni čelnici, znanstvenici i aktivisti iz cijele Europe, zastupamo viziju unije djece koja se temelji na sljedećim ciljevima:
1. Brzo stupanje na snagu europskog jamstva za djecu. Mnogi zastupnici u Europskom parlamentu i cijeli progresivni dio političkog spektra pozvali su na uvođenje europskog jamstva za djecu kako bi se odgovorilo na višedimenzionalne aspekte siromaštva djece.
Jamstvom za djecu osiguralo bi se da svako europsko dijete koje živi u siromaštvu ili je izloženo riziku od siromaštva ima pristup kvalitetnoj i besplatnoj ranoj skrbi, kao i zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, pristojnom stanovanju i odgovarajućoj prehrani. Pregovori su u tijeku i potrebno je uložiti sve napore kako bi jamstvo za djecu postalo sastavni dio politike EU-a . To uključuje namjenski proračun od 20 milijardi eura i obveze financiranja za države članice u okviru njihovih nacionalnih programa ESF-a+.
2. Razvoj investicijskog ekosustava za europsku djecu, počevši s ispravnim planiranjem sredstava u okviru instrumenta Next generation EU. S obzirom na to da djeca u najvećoj mjeri snose posljedice pandemije, unija djece trebala bi postati temeljni stup europske strategije oporavka. To iziskuje preusmjeravanje nacionalnih planova oporavka prema uslugama skrbi za buduće naraštaje u Europi.
Investicijski ekosustav za europsku djecu trebao bi se temeljiti na jamstvu za djecu, Mehanizmu za oporavak i otpornost, strukturnim fondovima i nacionalnim resursima kako bi se poboljšalo djelotvorno pružanje kvalitetnih i uključivih usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za sve, s posebnim naglaskom na najugroženijoj djeci i obiteljima.
3. Jamčenje jednakog pristupa kvalitetnom i uključivom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju za sve. Europskim zakonodavstvom trebala bi se zajamčiti prava djece i zakonska prava pristupa univerzalnim i povoljnim javnim uslugama za sve te namjenska sredstva za djecu u nepovoljnom položaju i ugroženu djecu. Promicanje kvalitete i uključivosti ključni su prioriteti. To uključuje: i.) osiguravanje pristojnih plaća i odgovarajućeg osposobljavanja za učitelje kako bi sljedećoj generaciji Europe pružili vještine potrebne za uspjeh u 21. stoljeću; ii.) jačanje emancipacije djece i njihove uloge pokretača promjena; iii.) olakšavanje uključivanja i sudjelovanja roditelja i zajednica; iv.) iskorištavanje sinergija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s politikama socijalne zaštite i rada. Kako bi se otklonile strukturne nejednakosti kao čimbenici rizika za razvoj djece, od presudne su važnosti mjere potpore dohotku za djecu, aktivne politike tržišta rada, posebno za zapošljavanje žena, pristojne minimalne plaće zajamčene zakonom ili kolektivnim ugovorima te odgovarajući roditeljski dopust, neovisan o rodu.
Pandemija bolesti COVID-19 dovela je do novih i dramatičnih izazova za ugrožena kućanstva. Kao stručnjaci, aktivisti i oblikovatelji politika smatramo da je vrijeme da si Europa postavi veće ciljeve te upućujemo ovaj snažan poziv na uspostavu unije djece. Time od EU-a tražimo da ispuni očekivanja svojih građana i osigura dobrobit ne samo putem bankovne unije, unije tržišta kapitala, energetske unije i drugih oblika gospodarske suradnje nego i putem socijalne unije čiji je odlučan cilj dobrobit svakog djeteta.